Kako pripremiti paradajz za zimu – recept koji uvijek uspijeva
Priprema zimnice je tradicija koja se prenosi sa koljena na koljeno. Iako se danas gotovo sve može pronaći u prodavnici, domaći proizvodi i dalje imaju posebnu vrijednost – prije svega zbog prirodnog ukusa, zdrave pripreme i osjećaja zadovoljstva kada znamo šta jedemo. Jedan od najčešće pripremanih zimskih specijaliteta jeste paradajz u sopstvenom soku, a u nastavku vam donosimo detaljan recept kako da ga napravite.
Potrebni sastojci
Za pripremu veće količine domaćeg paradajza biće vam potrebni sljedeći sastojci:
- 5 kilograma zrelog, ali čvrstog paradajza
- 2 ravne kašike soli
- 2 ravne kašike šećera
- 1 veza svježeg peršuna
- 1 veza listova celera
👉 Najbolje je birati paradajz srednje veličine – dovoljno zreo da ima izražen ukus, ali i dovoljno čvrst da tokom pasterizacije ne izgubi oblik.
Priprema paradajza
1. Pranje i guljenje
Prvi i najvažniji korak jeste da paradajz dobro operete i uklonite patke (drške). Da bi guljenje bilo jednostavnije, primijenite tehniku blanširanja:
- Stavite paradajz u kipuću vodu na oko 30 sekundi.
- Odmah ga premjestite u posudu sa hladnom vodom.
- Kora će se lako skidati rukama, bez oštećivanja mesa ploda.
Ovaj postupak značajno olakšava posao, pogotovo kada imate veliku količinu paradajza.
2. Sječenje
Kada ste završili guljenje, paradajz isjecite na kriške srednje debljine. Nije potrebno pasirati ga, jer je cilj da u tegli ostanu komadi koji će zadržati teksturu i prirodan izgled.
Spajanje sastojaka
U većoj posudi sjedinite sljedeće:
- isječen paradajz,
- so i šećer,
- sitno nasjeckan peršun i listove celera.
👉 Zeleniš je važno sitno isjeći kako bi se ravnomjerno rasporedio među kriškama. Sve zajedno promiješajte, ali vrlo pažljivo – paradajz ne treba zgnječiti, već samo blago sjediniti sa začinima.
Punjenje tegli
Nakon što je smjesa spremna, prelazimo na punjenje:
- Koristite staklene tegle sa poklopcima na navoj.
- Tegle prethodno dobro operite i osušite.
- Sadržaj stavljajte postepeno, sloj po sloj.
- Plastičnom kašikom (nikako metalnom!) blago pritisnite kako bi izašao višak vazduha.
Ovaj korak je ključan, jer prisustvo vazduha u tegli može izazvati kvarenje zimnice.
Proces pasterizacije
Kada su tegle napunjene, slijedi pasterizacija. Postoje dvije metode koje možete primijeniti:
1. Klasična pasterizacija u vodi
- Na dno velike šerpe stavite kuhinjsku krpu.
- Poređajte tegle tako da se ne dodiruju.
- Sipajte vodu do nivoa dva prsta ispod poklopaca.
- Kuhajte na srednjoj vatri. Kada voda proključa, ostavite još 30 minuta.
- Nakon toga, ugasite šporet i pustite da se tegle potpuno ohlade u vodi.
2. Pasterizacija u rerni
- Tegle poređajte u veliku posudu pogodnu za rernu.
- Nemojte dodavati vodu.
- Rernu zagrijte na 100 stepeni i ostavite tegle unutra 2 sata.
- Nakon gašenja rerne, tegle ostavite da se postepeno hlade unutra.
👉 Ova metoda je mnogima jednostavnija jer zahtijeva manje pažnje, a smanjuje rizik od prskanja vode i pucanja tegli.
Prednosti domaće zimnice
Priprema paradajza na ovaj način ima brojne prednosti:
- Prirodan ukus – bez konzervansa i dodatnih hemikalija.
- Zdravlje na prvom mjestu – domaći paradajz čuva vitamine i minerale.
- Ekonomičnost – priprema većih količina ljeti, kada je povrće jeftino, štedi novac zimi.
- Višenamjenska upotreba – paradajz iz tegle možete koristiti za supe, variva, sosove i mnoga druga jela.
Najčešće greške koje treba izbjegavati
Prilikom pripreme paradajza za zimnicu, ljudi često prave nekoliko grešaka:
- Nedovoljno pranje tegli prije punjenja.
- Korišćenje metalne kašike pri pritiskanju sadržaja.
- Pregrubo miješanje koje zgnječi paradajz.
- Nedovoljna pasterizacija koja skraćuje trajnost zimnice.
👉 Ako izbjegnete ove greške, vaša zimnica može trajati i više od godinu dana, bez gubitka ukusa i kvaliteta.
Kako koristiti paradajz iz zimnice?
Ovaj paradajz može se koristiti na bezbroj načina:
- kao baza za domaći sos za tjesteninu,
- u pripremi gulaša i paprikaša,
- za bogatiji ukus variva i čorbi,
- kao dodatak riži i musakama,
- ili jednostavno uz parče domaćeg hleba i malo sira.
